HR | EN
Stadoh na povišeno mjesto i doživjeh milinu radosti.
Dr. fra Jure Radić

Povodom jubilarne 20.-te međunarodne noći šišmiša

Međunarodna noć šišmiša obilježava se 20.-tu godinu za redom zadnji vikend u kolovozu (27.-28. kolovoza) pod okriljem Sporazuma o zaštiti europskih populacija šišmiša (EUROBATS) o čemu više možete doznati na http://www.eurobats.org/.

 

Republika Hrvatska je stranka Sporazuma o zaštiti europskih populacija šišmiša od 2000. godine kada je donesen i Zakon o potvrđivanju Sporazuma o zaštiti šišmiša u Europi (EUROBATS). Ovim povodom Javna ustanova "Park prirode Biokovo" u sklopu manifestacije "Tragom tradicije i pučke arhitekture" u Velikom Godinju - Rašćane, 27. kolovoza 2016. godine, organizira projekciju 30-to minutnog znanstveno popularnog filma "O šišmišima i tami" redatelja Jana Hošeka.

 

Različite aktivnosti provode se s ciljem podizanja svijesti o važnosti šišmiša u prirodi, njihovoj ugroženosti i potrebi veće zaštite i očuvanja. U svijetu je zabilježeno više od 1 100 vrsta šišmiša, a mnoge od 45 europskih vrsta danas su ugrožene dok su neke čak i pred izumiranjem. Hrvatska je sa 35 do sada zabilježenih vrsta jedna od šišmišima najbogatijih zemalja Europe. Na području Biokova do sada je zabilježeno 13 vrsta šišmiša. Sve vrste šišmiša u Hrvatskoj strogo su zaštićene. Glavni razlozi njihove ugroženosti su gubitak staništa zbog prekomjernog krčenja šuma, korištenje pesticida i zaštitnih sredstava u poljoprivrednoj proizvodnji. Šišmiše je zabranjeno hvatati, uznemiravati i ubijati, a osobito za vrijeme hibernacije i razmnožavanja ne smije ih se ometati i uznemiravati jer stres može dovesti do nepotrebnog trošenja energije i uginuća jedinki.

 

Ovi jedini leteći sisavci za snalaženje u prostoru i pronalaženje hrane koriste sustav eholokacije, slično sonaru. U sumrak i noću lete u potrazi za hranom, a danju borave u dupljama ili ispod kore drveća, špiljama, podrumima, tavanima, pukotinama i otvorima na zgradama. Okupljaju se u grupe od desetak do nekoliko tisuća jedinki koje nazivamo kolonijama. U ljetnim kolonijama odgajaju mlade, a tijekom zime u kolonijama hiberniraju. Tada uspore metabolizam i broj otkucaja srca smanji im se sa 400 na 10 - 5 otkucaja u minuti i snizi im se tjelesna temperatura. U dubokoj hibernaciji mogu prestati disati i više od sat vremena. Dolaskom proljeća bude se iz zimskog sna, pojačano se hrane i dobivaju mlade, najčešće jedno mladunče po majci, te mogu živjeti duže od 20 godina, a ponekad i do 30 godina. Sve europske vrste hrane se kukcima, a u svijetu postoje i neke vrste koje se hrane voćem, nektarom i polenom, a samo su tri rijetke vrste iz južne i srednje Amerike prilagođene na prehranu životinjskom krvlju. Dnevno moraju pojesti kukaca i do 1/3 svoje tjelesne težine te su zato izuzetno važni u biološkoj kontroli kukaca.

 

Za šišmiše se često vežu neke predrasude. Oni nisu slijepi, imaju oči i vide ali se ipak većinom orijentiraju preko zvuka, eholokacijom. Preko usta i nosa ispuštaju zvuk (na frekvenciji koju mogu samo oni čuti) i velikim ušima hvataju zvuk koji se odbija od predmeta u njihovoj okolini. Na taj način izvrsno raspoznaju prostor oko sebe pa nema straha da će vam se zapetljati u kosu.