HR | EN
Stadoh na povišeno mjesto i doživjeh milinu radosti.
Dr. fra Jure Radić

Europska noć šišmiša

Europska noć šišmiša obilježava se svake godine zadnjeg vikenda kolovoza (29/30.08.) od 1997. godine u više od 30 zemalja pod okriljem Sporazuma o zaštiti šišmiša (EUROBATS). Šišmiši su najugroženija skupina sisavaca u svijetu te se ovim obilježavanjem pokušava upoznati javnost o potrebi i važnosti njihovog očuvanja i zaštite.

 

U Hrvatskoj je dosada zabilježeno 35 vrsta šišmiša i sve su strogo zaštićene Zakonom o zaštiti prirode i Pravilnikom o proglašavanju divljih svojti zaštićenim i strogo zaštićenim, a čak17 vrsta se nalazi u Crvenoj knjizi ugroženih sisavaca Hrvatske. U Europi postoji 45 vrsta šišmiša od kojih su mnogi ugroženi, a neki čak i pred izumiranjem dok je na području Biokova do sada zabilježeno 13 vrsta šišmiša.

 

Sve europske vrste su kukcojedne, a kako bi zadovoljili dnevne potrebe za hranom moraju pojesti kukaca i do 1/3 svoje tjelesne težine te su zato važni u biološkoj kontroli kukaca. Većina od 1100 vrsta šišmiša u svijetu se hrane voćem, nektarom i polenom, a samo tri rijetke vrste iz južne i srednje Amerike prilagođene su na prehranu životinjskom krvlju.

 

Šišmiši su jedini sisavci koji su razvili sposobnost pravog leta. Da bi izbjegli nadmetanje za hranu i opasnost od danjih predatora u sumrak i noću lete u potrazi za hranom, a danju borave u dupljama drveća ili ispod kore, špiljama, podrumima, tavanima, pukotinama i otvorima na zgradama. Glavni razlozi njihove ugroženosti su gubitak staništa zbog prekomjernog krčenja šuma, korištenje pesticida i zaštitnih sredstava u poljoprivrednoj proizvodnji.

Iako imaju oči i vide, za snalaženje u prostoru i pronalaženje hrane u noćnom letu koriste sustav eholokacije, slično sonaru. Preko usta i nosa ispuštaju zvuk (na frekvenciji koju mogu samo oni čuti) i velikim ušima hvataju zvuk koji se odbija od predmeta u njihovoj okolini.


Okupljaju se u skupine od desetak do nekoliko tisuća jedinki, koje nazivamo kolonijama. U ljetnim kolonijama odgajaju mlade, a tijekom zime okupljaju se kako bi proveli vrijeme u hibernaciji najčešće u špiljama gdje je temperatura stalna tokom cijele godine. Tada im se smanji broj otkucaja srca i snizi tjelesna temperatura.

 

Ženke najčešće okote samo jednom godišnje i to jedno mladunče. Kao prilagodba niskoj stopi prirasta njihova je dugovječnost, neke jedinke žive duže od 20, a ponekad i do 30 godina.


Šišmiše je zabranjeno hvatati, uznemiravati i ubijati, a osobito za vrijeme hibernacije i razmnožavanja ne smije ih se ometati i uznemiravati jer stres može dovesti do nepotrebnog trošenja energije i uginuća jedinki.

 

Šišmiši, kao i svi sisavci, mogu biti zaraženi bjesnoćom, zato istraživači pri kontaktu s njima imaju zaštitne rukavica. U slučaju da šišmiš zaluta u Vaš dom nema mjesta za paniku. Rastvorite prozore ili vrata, ostavite svijetlo i mirno stanite uz zid i promatrajte ga kako bi bili sigurni da je izašao. Ako šišmiš ne izađe nakon 15 minuta, pričekajte da se smiri i uzmite rukavice od malo čvršćeg materijala, te ga nježno prekrijte s mekom krpom, čašom i iznesite a u vanjski prostor s rukavicama na rukama.